Nemoguće je u nekoliko rečenica sastaviti razloge zašto sam se okrenula vjeri mada sam primila sve svete sakramente, ali radi vlastite taštine Boga sam uvijek stavljala sa strane kao rezervni plan, tj. javiti ću Mu se tek „kada stvari zaguste“. Koje li ironije, čekala sam zadnji čas jer prvo sam htjela probati biti „svoja i slobodna“ bez Njega, tj. ego naprosto nije podnosio život sa božjim zapovijedima već je uživao kršiti ih dok je moja duša sve više patila.

Tek u očajnom vapaju za Njegovom pomoći da mi nekako skrati ovozemaljske muke spoznala sam Njegovo milosrđe jer potom bih osjetila iznimnu snagu i najvažnije od svega, naučila sam strpljivo podnositi muke na opće čuđenje sviju koji su samo čekali moj pad ili mentalni slom.

Dugi niz godina borila sam se sa depresijom i vješto sam to skrivala, tj. sramila sam se vlastitih slabosti znajući kako drugi jedva čekaju hraniti se istima. Na svaki moj uspjeh govorili su: „Imala si sreće!“ I dan danas ne razumiju kako je Bog pak cijelo vrijeme bio uz mene mada kao grešnica nimalo nisam zaslužila Njegovu ljubav, ipak mi je sa vremena na vrijeme slao vizije kako i na koji način nastaviti dalje. Misleći kako samo haluciniram, svaka vizija se obistinila i činila me sve manjom pred Njim. Počela sam prepoznavati razliku između uznemirujućih i svetih misli, borila se sa vlastitim demonima kako bih danas postigla blagostanje i sreću unatoč nedaćama. Borba i dan danas traje, samo što sam danas oboružana – ne knjigama samopomoći ili prijateljima kojima trčim čim malo zagusti jer čemu ih opterećivati već krunicom, molitvama i Biblijom. Pokojni stric, bivši ateist, bio je u u pravu, često vrtim njegove riječi: „Čitaj sve moguće knjige da upoznaš svijet, ali kako bi upoznala život, svi odgovori su u Bibliji“.

Danas objeručke pozdravljam svaku nevolju znajući da je potrebna za moj rast u ljubavi prema Bogu i znam da je to na zdravorazumski način jako teško razumjeti ili dokučiti, ali to je živa istina.

U čast Isusu kojeg i dan danas zanemaruju, a kojeg ja obožavam, načinila sam Njegov portret u običnom čovjeku sa rukama sklopljenima u molitvi. Inspiraciju za ruke u molitvi našla sam u predivnoj grafici Albrecht-a Dürer-a „ Ruke u molitvi“ dok sam portret načinila prema svjetski poznatom plivaču jer sam baš u njemu vidjela Isusa kako traži Oca da mu se smiluje. Zaista nije bitno kako se zove, bitno je da sam bar donekle „ulovila“ tu žeđ sa Ljubavi.

A psalam 31 možete sami potražiti, meni jedan od najdražih i onaj koji najpribližnije opisuje moj život.

Koji je vaš?

Do sljedeće grafike,

GRAPHICharka