Grafika Prijeteći val, suha igla, 100×70 cm, nastala je po uzoru na grafiku Katsushike Hokusaija, autora jedne od najpoznatijih grafika na svijetu. Ta je grafika alarmantno upozorenje na osvetu prirode čovjeku te ni danas pitanje o prijetnji čovječanstvu koje je u njoj postavljeno nije potpuno razjašnjeno. Promatrajući grafiku na udaljenosti od dva metra ili više, najviše pozornosti privlači val u sredini kompozicije, koji se snažno pjeni i kreće naizgled u krug, čime se stječe dojam spiralnog kretanja, čija silina stvara malene kapljice I parne oblačiće kao kristalno jasne, a dubina mora pomalo nestaje kako se približavamo sredini grafike te „ negdje ispod vala” nastaje mirni pejsaž s planinom. Na udaljenosti od metra vidimo s desne strane grafike obrise nagih tijela koja djeluju „ razvučena” po valu koji ih nosi. Ipak, unatoč uzburkanosti mora, otkrivamo jednoličnost linije koja djeluje kao da se nigdje ne prekida niti počinje, već se olako pretapa u sve moguće oblike. Dakle, ti se oblici izvijaju, razvlače i prepliću na sve moguće načine, a na udaljenosti većoj od metra doimaju se tek kao uredno istaknute valovite linije, svrha kojih je ornamentalna dekoracija.

Nagle izmjene značenja u odnosu na određene razmake i kutove promatranja pojačavaju se na udaljenosti manjoj od dvadeset centimetara te zahtijevaju povećalo. Tada mnoštvo ljudskih spletova postaje toliko gusto i zgusnuto da izgleda poput „ obične” crne plohe ili mrlje. Zaobljenost njihovih oblika, koja ponegdje odaje „ rezove” igle, daje do znanja da je načinjena u slobodi crtanja bez opterećenja kako bi se moje ideje o beskraju materijalizirale. Zato neponovljiva linijska igra krajnosti sloboda završava nizom beskrajnih linijskih fragmenata prepletenih preko cijelog vala, što zrcali potencijal energije vode i života. Pod povećalom se kapljice vode mogu činiti kao začudne linijske bujice kojima je teško odrediti značenja zbog laganih prelazaka iz jednog oblika u drugi ili obratno, ovisno o udaljenosti I kutu promatranja grafike kao cjeline. Svjetovi koji nam se izdaleka čine kao pejsaž zapravo su početci ili završetci nepoznatih svjetova. Krajnje izloženi intimni dijelovi tijela također su odrazi opće izgubljenosti zbog forsiranja slobodnog načina života. No sloboda u načelu ne postoji, već je iluzija, težnja i poriv za kojim oduvijek težimo, ali nikada ga potpuno ne živimo. Grafika ima stalan zadatak da nas suoči s činjenicom (konstantnog) putovanja linije kao čestice ili misli koje je nemoguće samostalno kontrolirati i voditi po vlastitoj volji, već ih moramo priznati kao dio nečega što ne razumijemo posvema ako se oslanjamo samo na logiku razuma, njegovih načela i pravila koja se postupno pretvaraju u štetne zakone.