In Croatian language:
“Živost linija kroz oblike sugerira postojanje međusobnog strujanja, a kroz kontinuitet površine afirmira postojanost življenja. Njihova (melo)dramatičnost nije gotov rezultat osjećaja, već djeluju kao da glume osjećaje. Propitivanjem i istraživanjem maksimuma snage linije, za koje ni prostor, ni oblik, ni svjetlost, ni atmosfera motiva nisu presudni u samom činu stvaranja, već su to (ne)svjesni izazovi u ostvarivanju vizualnog iskaza osjećaja dodira, autorica na neki način stvara vlastite uzorke u iskazu emocija i osobni rječnik teksturalnih uzoraka u dubokom tisku. Tako u tehnici akvatinte otkriva sve tajne toga prosedea i predano uvažava njegove zakonitosti. Propituje i istražuje snagu linije i (ne)svjesne izazove stvaranja vizualnog izraza osjećaja. Komparativnom metodom doktorandica će istražiti sličnosti i razlike promatranja stvari i tendencije prema naturalističkom ekspresionizmu. Karakteristično je za Vanju da ne radi po prethodno napravljenim skicama, već slijedi put linija koje nastaju tehnikom suhe igle u izravnom dodiru s metalnom pločom, slijedeći proces grafičke tehnike dubokoga tiska.“
“Zavidno grafičko umijeće omogućuje joj da izrazi dinamiku kretanja linije i mekoću materije. Autorica akvatintom, mezzotintom, bakropisom i suhom iglom uvjerljivo tka svoj grafički ornament, poput labirinta u koji ulazimo hodajući kroz beskrajne prostore najfinijih svilenih niti što nas vode u smiraj raskošne šume kroz čije se krošnje probija svjetlost. U preplitanju mašte i zbilje, linije i plohe, Vanja slavi Život, u šumi, ispod krošnje stabla do kojega je došla. Uz inklinaciju ka beskonačnom, djeluje sloboda izražavanja na čelu koje je intuicija. Autorica intuitivno osjeća snagu svoga djelovanja. Zato vrijednostima prepoznatim samo po izazvanim emocijama nije mjesto ni u jednom znanstvenom okviru, već izvan njega. Zbog takvih se vrijednosti mijenjaju pravila i načela ukoliko se izlažu pred institucijom, koja i dalje ne može opstati bez stalne ideje nalaženja istine, ljepote i mjere jedinstvenosti.”
Dr.sc. Mikica Maštrović
Cijeli predgovor na linku
Promatranjem grafike Šumske priče, suha igla, 80×100 cm, na udaljenosti od dvadeset centimetara naziru se vrlo sitni i jedva vidljivi obrisi ljudskih tijela isprepletenih udova ili s drugim tijelima, koji oblikom podsjećaju na fetus kao simbol krhkosti postojanja i izvanredne ljepote života. Ispod povećala uočavaju se detaljni obrisi ljudskih tjelesa, ponegdje toliko zamućeni da više djeluju kao obične i nepoznate mrlje. Promjenom kuta ili udaljenosti mijenjaju se pak u jedinstvene obrise listova drveća raskošne krošnje gledanog iz žablje perspektive.
Cilj je da promatrač shvati kako ne može potpuno razumjeti grafiku, ali može uživati u cjelini ili tračku svjetla koje se nazire između dviju krošnji drveća čije je lišće tako rasprostranjeno da nigdje ne završava, već se pretapa u nježne mrlje koje postupno nestaju u svjetlosti. Sva tamna područja slave veličanstvenost i svjetlosti iako su izbliza jasno vidljivi oštri potezi igle u činu agresivnog crtanja pod naletom neuroze kao posljedice lošeg raspoloženja. Izdaleka se pak čine vrlo rafiniranima te mogu djelovati poput paučine ili sjene. Smisao je grafike podsjećati nas na varavost percepcije i činjenicu da se nigdje ne mogu potpuno nazrijeti jasne granice između oblika i forme, ali da se pri tome može biti bezbrižan i opušten u promatranju ljepote agonije čovječanstva.
Niz tamnih mrlja na grafici Nakupine emocija, suha igla, 100×70 cm, izgledom podsjeća na pupoljke nepoznatih cvjetova i najviše privlači pozornost jer nas tjera da im se još više približimo. Fenomen linije koja imitira što god poželi želim prikazati kao pravilo igre koje je nemoguće klasificirati i kvantificirati. Nagost i gustoća ljudskih tjelesa koju posvuda vidimo nastala je kao prilog suvremenom forsiranju slobode. Umjesto da se brižljivo odnosimo prema slobodi, mi gubimo fokus na život koji nepromišljeno uništavamo lažnim uvjeravanjima o mogućnosti življenja po vlastitoj volji. Grotesknost lica ljudi među glavnim su odrednicama čovjekova stanja u duhovnom smislu jer radije tvrdoglavo slijedimo vlastite nagone nego da ih stavimo pod kontrolu kao potrebu preživljavanja. Neugodni osjećaji koji nastaju pri promatranju s povećalom tjeraju nas da se odmaknemo što dalje jer smo naviknuti izbjegavati negativnu energiju i radije se ponašamo kao da ona ne postoji, kao da je to tek neka mrljica koju ne moramo razumjeti!
Dvije gotovo identične plohe grafika pod nazivom Vakuum I. i II., 93×63 cm, s rupom kao temom fetusa, kojih je najviše na ovoj grafici od svih grafika nastalih tijekom studija, simboličan je prikaz vakuuma u kojem nema života. Na lijevoj strani rupa djeluje kao da se zgušnjava, a na desnoj strani kao da se širi. Lijeva djeluje kao svjetlosna rupa koja kao da se postupno smanjuje što se dulje promatra, a desna se na gotovo neprimjetan način postupno povećava. Linije izbliza prikazuju stravične prizore neljudskosti, koji se izdaleka čine ugodnima za promatranje, što je još jedan fenomen potencijalnog izvrtanja činjenica i ponašanja kako nam se prohtije. Danas istinu istodobno izrabljujemo i gubimo i zato linije ne možemo dugo promatrati jer nam fokus luta.
U današnje je vrijeme seksualna sloboda čovjeka u znatnoj mjeri eksploatirana i estetizirana, što je čini privlačnom. Opća izgubljenost i seksualni nered bili su mi inspiracija za ovu grafiku u pokušaju kopiranja linije koja je postupno postala numerizirana. Stiliziranost linije do krajnje visoke ornamentalnosti na kraju izgledom podsjeća na svilenu nit, zatim i čipku beskrajne energije u nama i izvan nas kao povezanost sa svemirom, što je jedna od najvećih tajni čovječanstva koju i dandanas sve znanstvene i druge discipline proučavaju. Ovo je jedna od najhipnotičkijih grafika s pričom o prolaznosti i vječnosti života na kojoj je strah od praznog ispunjen beskrajnošću linije. Stalno umiranje i rađanje linije kroz svjetlost i tamu koja ispunjava sve matrice dokaz je njezine snage i misija cijelog istraživanja.
Grafika Ritam ritmova, 70×100 cm, rezultat je hipnotičkog i repetiranog crtanja kojim je nastao jedinstven niz vizualnih melodija linije kao ritam nekog reda koji se dijagonalno proteže uzduž cijele grafike. Što se dulje promatra, uviđa se optička iluzija u kojoj publika uživa i prihvaća ulogu marionete koja priznaje da istodobno uživa u potpunoj izgubljenosti i želji tuđeg vodstva, koje smatramo velikim naprezanjem na psihičkoj osnovi. Dijametralnost ritma slijedi ostale ritmove poput razasutih valova tako što su se prilagodili tom ritmu. Efekt valovitog kretanja linije dodatno je postignut pomnim brisanjem boje tamponom i novinskim listom u smjeru valova ljudskih tjelesa, a usto je i simboličan prikaz trenutačnog snalaženja čovjeka u modernom društvu. Groteskna izokretanja dijelova tijela dokaz su nemogućnosti kontroliranja svega oko nas te formaliziranja toga.
Grafika Gustoća postojanja i djelovanja, 60×110 cm, naziv je dobila po neizmjernoj, zbijenoj gustoći u kojoj je nemoguće razabrati granice između crteža i linija. Dominacija bijele rupe u gornjem dijelu lijeve strane grafike presudna je za dojam gustoće i prostor je koji sam namjerno ostavila nedovršenim ili neispunjenim. Ideja da ustvrdim važnost praznine rupe neizmjernim brojem linijskih spletova, ponegdje toliko gustih da izdaleka djeluju poput tamnih oblaka, uspjela je zahvaljujući tehnici pomnog brisanja suvišne boje nakon otiskivanja boje na matricu. Dakle, dojam određenog pritiska između različitih energija osjeća se u poniznom činu promatranja linija i tek se tada dolazi do spoznaje da ne znamo ništa jer ovaj put ni izbliza ni pod povećalom ne pronalazimo poznate oblike, već samo obične škrabotine bez ikakva značenja.
Ova je grafika pohvala crtanju bez primisli unaprijed kao beskrajna gustoća kojoj nismo sposobni nazrijeti ni početak ni kraj, već samo osjećati. Bijela rupa na simboličan način slavi pobjedu kvantne fizike i spoznaju da subatomske čestice komuniciraju trenutačno bez obzira na međusobnu udaljenost, da više energije ima u prostornom centimetru praznog prostora (veličine pikule) nego u svoj materiji poznatog svemira.
Osjećaj opće povezanosti i jedinstva prisutan je i pri promatranju grafike kojoj je cilj prikazati opasnosti materijalizma i njegove varave informacije koje konstantno zaustavljaju čovjekovu misao i namjerno stvaraju poremećene odnose da bi se poslije mogli kontrolirati i posjedovati. Moja strast prema liniji kao snažnoj stvaralačkoj sili pomogla mi je kao čovjeku i kao umjetniku svladati sumnje i strahove o kvaliteti rada te mi je otvorila mnogobrojne mogućnosti kojih prije nisam bila svjesna, niti ću ih ikad biti potpuno svjesna. I neizmjerno sam zahvalna na toj neizvjesnosti jer time otkrivam nove mogućnosti ostvarivanja slobode crtanja ako sam spremna prepustiti se bez straha i sumnji. Ali sumnjati i vjerovati u vlastito djelo bio je moj presudni način otkrivanja istine modernog društva i njegova utjecaja. Gustoća mojih linija katkad može djelovati poput svemira u kojem svi zajedno snosimo posljedice postojanja i djelovanja, poput subatomskih čestica koje sudjeluju u svemu unatoč našoj volji.
Poput bijele rupe iz Gustoće postojanja i djelovanja, i u ovom slučaju impozantna je dominacija crne crte koja se proteže kroz cijelu grafiku Presjecište puta, 70×108 cm. Crta simbolizira sjecište bezbrižnog planeta ljudića, koje uvlači i podiže čovječanstvo, oponaša crnu rupu koja guta sve. Crna na prvi pogled nije ono što se čini, već uspijeva mijenjati i vlastito značenje prema kutu promatranja jer, ako crtu promatramo prema dolje gdje se sužava, možemo dobiti osjećaj duboke izgubljenosti poput tonuća umjesto uskrsnuća, koje se doživljava ako se pogled usmjeri prema gore uzduž crte koja se povećava. Izbliza promatrana crta, pod povećalom otkriva jedan od najgušćih ljudskih spletova što ih je više tehnički bilo moguće izvesti. Pokraj crte uočavamo da te iste linije nemaju nikakvo značenje, već izgledaju poput običnih linija, a izdaleka izgledaju kao da stvarno oponašaju ljudska tjelesa.
Prevrtljivost izmjenjivanja značenja znak je volje prepuštene igli za crtanje, da se ona ponaša po vlastitoj volji, što je rezultiralo grafičkom eksplozijom. Izdaleka vidljive sitne i mutne okrugle mrljice namjerno su neprepoznatljiva ljudska lica, do razine zgrčenosti, kao figurativni pokušaji odražavanja duhovnog stanja čovjeka u modernom društvu, često izgubljenog u vlastitom svijetu. Crna crta presjek je čovjekova duhovnog stanja u odnosu na moderno društvo, a silina reza koja se osjeća upozorava na mrak kroz koji svatko mora proći ako želi uskrsnuće ili povratak k sebi. Sigurna sam da su rezovi u životu potrebni svima nama da iznova osvijestimo činjenicu da smo postali nekako atomizirani unatoč velikom napretku znanosti i tehnologije.
Grafika Granice, suha igla, 70×70 cm, jedina u crvenoj boji, simbolično prikazuje erotski život čovjeka, vizualno usklađen do mjere stiliziranosti, a izbliza se doživljava kao opći kaos. Dominacija bijele crte na grafici na kojoj se vide ljudi koji međusobno pokušavaju stupiti u kontakt govori o potrebi pozornog kontaktiranja i poštovanja vrijednosti života, a ne života predodređenog za tugu. Ovo je jedna od prvih grafika, nastala je početkom studija te prikazuje svjetove gustih ljudskih spletova kako bi se nered što manje primijetio. Jasno se vidi da se pomno vodilo računa o urednom crtanju. Dakle, visoka estetiziranost grafici na suptilan način pomaže vješto skriti probleme i neugode te se može na neki način smatrati i ogledalom suvremenog društva koje nam šteti i istodobno nas inspirira. Orgije koje posvuda vidimo jedan su od načina luksuznog života, uz često visoku cijenu gubitka morala. S obzirom na to koliko suvremeno društvo može daleko otići, jasno je da mu treba postaviti granice i nova pravila makar se to smatralo oblikom konzervativnosti koja sputava slobodu. Bijela je crta ta granica, a crvena boja krvave muke života.
Visoka rafiniranost tonova na jedinoj grafici u tehnici mezzotinte Isus i grešnici, 35×100 cm, na kojoj nema oštrih tragova igle, a kroz tamne tonove nije vidljiva nikakva ružnoća, pod kojom mislim na groteskna lica i izokrenute udove tijela kao na prijašnjim grafikama, suptilno upozorava na tamu u nama kojoj se opiremo otkako znamo za sebe. Na lijevoj strani grafike pojavljuje se lik Isusa, koji se izgledom tijela doima kao da nosi križ, kojeg međutim nema iako bismo to očekivali, već se oslanja na ljude; zapravo ga nose ljudi i grješnici u očajnom plaču oko njega. Isusu s desne strane, tek nekoliko nijansi svjetlije, ruke su neke žene, možda Magdalene ili Marije, tu odluku prepuštam publici. Na desnoj strani vidi se par u seksualnom odnosu kao simboličan prikaz eksploatacije čovjeka od čovjeka, ili blud, koji je danas sveprisutan kao alat skrivene mračne potrebe nesretnog čovjeka kojeg treba zadovoljiti.
Minijaturna čipkiranost ljudi koji govorom tijela daju do znanja da se žele vinuti što više u nebesa, zbog čega grafika izdaleka izgleda poput pupoljka nekog cvijeta. Epifanija želja, 10×14 cm, prikaz je erupcije snova koja dolazi iz sredine grafike kao epicentra čovjekovih težnji u kojem se dodiruju stopala ljudi. Prisutan je horror vacui efekt, koji sam namjerno izazvala nacrtavši cvijet ljudi, da pokušam upozoriti na čovjekovu samotnost i osamljenost unatoč društvu, kojega se čak danas i s radošću odriče kako bi dosegao svoje najviše ja. No navedeni doseg želja ne će se dogoditi u životu, već tek poslije njega; čovjek je jednostavno predodređen da sanja, a ne da živi po vlastitoj volji. Bogatstvo koje želimo postići ovisno je i o našoj volji i težnji, već prema tome težimo li tome da se izgubimo ili pronađemo.
U sredini grafike iz Ciklusa inklinacija vidimo čudan oblik životinje koji podsjeća na ružnog insekta kako nagriza ljudsko lice ili možda čovjeka iza njega – nije ni sigurno grle li se ta dva čovjeka ili je nešto treće. Svakako je zanimljivo promatrati linije kako bježe na sve strane kao posljedice nekontroliranog crtanja i neuroza. Naizgled konstantna ponavljanja pogrješaka, tj. škrabotina koje nikamo ne vode, bježe od pitanja publike grle li se ta dva čovjeka ili se neki treći čovjek pokušava osloboditi iz zapetljanog odnosa. Lica izdaleka izgledaju kao obični i išarani kružići koji čine izvanredan i neponovljiv linijski ornament bespogovorno rasprostranjen u svoj raskoši postojanja, a izbliza pak vidimo izobličenosti. Seksualni činovi samo su jedan od nizova (ne)uspješne potrage za srećom. Tijekom istraživanja istinu o duhovnom stanju suvremenog čovjeka u cijelosti stalno sam pokušavala prikazati kao duhovnu apokalipsu koja se već događa, a koje uopće nismo svjesni. Ako se grafika promatra na udaljenosti većoj od dva metra, promatrač će steći dojam da gleda neku vrstu čipke.
Gornji dio bakropisa iz Ciklusa inklinacija u beskonačno, 20×20 cm, kao jednog od 12 različitih komada matrica, vrlo je pregledan, no donji se dio teško nazire zbog mrlje od suvišne boje koju sam namjerno ostavila tijekom procesa brisanja viška nakon otiskivanja boje tamponom. Na sredini grafike može se uočiti nekoliko ljudskih tjelesa i radnji koje se zbivaju ovisno o našem raspoloženju i volji za tumačenje grafika. Na donjem dijelu grafike, ako se promatrač dobro usredotoči, vrlo će jasno vidjeti rastegnutog čovjeka čije noge i ruke povlače nepoznati ljudi, odnosno u mrlji se jasno nazire rastegnut čovjek, noge i ruku mu snažno povlače nepoznati ljudi dok se on pokušava braniti. Ako se već toliko opisa nalazi samo u jednom nasumično odabranom fragmentu od linijskog bespuća, možemo pretpostaviti da je grafiku nemoguće sagledati u cjelini, već ju moramo razmatrati izbliza i izdaleka da bismo je mogli razumjeti.
U neobičnoj igri otkrivanja tonaliteta, linije i njezinih značenja želim publici dati do znanja da je čovjek nemoćan upravljati svojim životom, po vlastitoj volji, i klasificirati sve što ga zanima. Jer da ima tu moć, ništa više ne bi ni tražio, već bi bio zadovoljan onim što imao. Zato pred inklinacijom igle za crtanje skrušeno priznajem da ne znam ništa, već raspolažem mogućnošću da osjećam i djelujem koliko umijem, da tražim istinu dok sam živa.
Grafika od dvanaest različitih grafika koje vrlo nalikuju jedna na drugu te koje je sve teže, a i ugodnije, promatrati sa zadaćom da hipnotiziraju publiku i uvjere u vlastitu nemoćnost apsolutnog upravljanja vlastitim mislima po volji. Da dokažem koliko manipulacija može daleko otići, izradila sam digitalne zapise kao kopije grafika otisnute na keramičkim pločicama i od njih načinila kulturne proizvode za široku primjenu. Više možete pogledati u opisu kulturnog proizvoda “Out of balance”.
